Di si moja, di si mala curo sad?
Tražim tebe uvik kad te nima kraj,
a ti tražiš mene baš kad sam tu,
ka da mi srce ne živiš uvik u njemu…
Večeras triban popit istinu do dna,
želin vidit ono šta ti vidiš kad gledaš u more.
Jer samo tako mogu znat, mala moja,
imaš li išta, samo mrvu, za mene –
Pođi sa mnom,
dilimo skupa ovu ljubavnu cestu,
nek nas nose vali, nek nas vodi misto
di riči nisu potribne… samo ti i ja.
Reci, zašto pivan kad te nima tu?
Znan, možda nisan tvoje sunce iz sna…
Al zar ne bi tila da ti šapnen u uvo
ono šta ne znan reć kad gledaš me bez glasa?
Di si moja, di si mala curo sad?
Tražim tebe uvik kad te nima kraj,
a ti tražiš mene baš kad sam tu,
ka da mi srce ne živiš uvik u njemu…
Ti si moj misec,
zemlja di imam sve…
kad si tu – sve je lako,
kad te nima – srce mi tone ka brod bez svitla.
Tin Bojanic
Descubre más desde Reino de Albanta Ediciones
Suscríbete y recibe las últimas entradas en tu correo electrónico.

Deja un comentario